Petak popodne nas, usled novih prilika i dešavanja, tjera da sve ranije navike, noćni život, kafiće i klubove zamijenimo tišim konceptima koncentrisanim na ugodnost sopstvenog doma, bez obzira na vrijeme koje prosto mami za boravak napolju.
… Ili kako počinje svaki scenario za izlistavanje Netflix opcija, uz šolju toplog napitka po izboru.
Koliko procenata vaše pažnje odlazi na razmišljanje o samoj radnji, a koliko ste svjesni prisustva detalja, boja, tekstura? Koliko pažnje obraćate na funkcionalnost, a koliko posto odlazi na onaj mekani hedonistički momenat kada ljepota gurne funkcionalnost u drugi plan? Prošetali smo različitim dnevnim i spavaćim sobama na filmskim setovima, a našao se tu i jedan hotel.
Možda vas neki od ovih stvarnih – nestvarnih životnih prostora inspiriše na male promjene u vašem domu.
Harry Potter estetika
Ljubav usmjerena ka ovoj franšizi počinje od malih nogu i ne prestaje u kasnijim godinama, može se reći da sa ovim filmskim izborom počinjemo od samog početka. Magični svijet kreiran od strane Džoane Rouling traje i opstaje godinama nazad, a karakterišu ga milioni inspirativnih detalja. Svaka od četiri kuće čarobnjačke škole Hogvorts veže sa sebe određenu boju, pa tako glavni rivali Grifindorci i Sliterinci stoje uz bordo-crvenu, odnosno smaragdno zelenu nijansu, a zatim se i cio enterijer gradi u tom pravcu.
U prostranim dnevnim boravcima obje kuće, smenjuju se materijali poput tamne kože kojom su presvučene sofe Sliterinaca ili teški somot kod Grifindoraca. Centralnu poziciju dnevnog boravka zauzima kamin, a polje rasvjete pokrivaju veliki lusteri-svijećnjaci.
Puno drvo i udobne velike fotelje su obavezna stavka enterijer to do liste, a Grifindorci obožavaju rustičan izgled tepiha dopunjen sa sličnim tapetama.
Zajednički utisak za obje dnevne sobe jeste da su ušuškanost i udobnost prioritet, a da se akcenat stavlja na ono najvažnije kod jedne dnevne sobe: zajedničko provođenje vremena.
Čudesna sudbina Amelije Pulen
… ili jednostavno „Amelija“ , jedan je od najinteresntnijih filmova u modernoj kinematografiji.
Ukoliko po strani ostavimo čarobno pripovijedanje, ostaje nam nevjerovatan svijet boja i zaista jedinstvena estetika. Uhvatimo se odmah za boje – sam reditelj je godinama nakon prvog prikazivanja priznao da su boje napadnije za oko, a upravo pojačanom saturacijom ciljalo se na dodatno prenošenje atmosfere sa ulica Pariza koja je na kraju svim ljubiteljima ovog filma prirasla za srce.
Dominantne boje su crvena, plava i zelena. Svaka ima za cilj prenošenje određene emocije u datom trenutku. Crvena se veže za Amelijinu divnu narav i blagi temperament, dominantna boja u njenom domu je upravo crvena, a često je možemo primijetiti i na komadima odjeće koje bira kroz različite scene.
Zelena je potpuna suprotnost crvenoj, svaki crveni autfit dopunjen je zelenim detaljima, zelena je realnost.
Plava, sa druge strane, predstavlja tužnu i usamljenu Amelijinu stranu.
Call Me by Your Name
Zašto da se iz mračnog februara odmah ne preselimo u magičnu Italiju i sredinu ljeta? Call Me by Your name nas za par sekundi seli upravo tamo. Ovaj vizuelni dragulj rađen je po istoimenom romanu Andre Asiman-a, tako da se ne morate samo filmom prebaciti u živopisniju dimenziju, ukoliko vam je draže da prvo pročitate knjigu.
Krenimo od vile iz XVII vijeka, redom kroz antikvitete, stari klavir, preko mekanih sofa, različitih boja i tekstura – savršen primjer maksimalizma. Radnja filma smještena je u 1983. godinu, a vila je po dolasku filmske ekipe bila potpuno prazna. Imali su svega tri nedjelje da od božanstvenih, ali beživotnih, zidina napave dom koji je voljen, pažen, ušuškan i njegovan. Biranjem oronulih komada namještaja postigao se takav utisak – da je ovo toplo mjesto bilo dom mnogim generacijama prije ove porodice.
Dekor prati širinu, interesovanja i blistavo obrazovanje porodice, tako da u različitim prostorijama nalazimo različite komade iz različitih kultura, a impresivna biblioteka govori sama za sebe.
Ne propustite da poslušate savršeni soundtrack ovog filma, ukoliko već niste.
The Great Gatsby
Raskoš žurki koje se organizuju u vili misterioznog gospodina Getsbija u vrijeme prohibicije, stoji rame uz rame sa enterijerima.
Visoki plafoni, stilski namještaj, blještavi kristalni lusteri, barska kolica na sve strane, bijele prozirne zavjese koje se njišu na povjetarcu, ogromni trpezarijski stolovi, grandiozne slike na zidovima, ćupovi sa cvijećem, ogromni prostori – ovo bi bio starter pack ukoliko želite da iskopirate mješavinu stila starog Holivuda koji se sreo sa Art Deco estetikom. Dakle, samo pretjerano ali i prelijepo.
Pride and Prejudice
Svijet Džejn Ostin miriše na tek ispeglani bijeli pamuk, proljećni pljusak koji niko nije očekivao, punč u balskoj dvorani, jesen na selu. Na takve kontraste u enterijeru nailazimo tokom cijelog filma: od balskih dvorana, moćnih imanja, pa do seoskog života i prirode.
U svojim djelima, ona se više bazira na pojedinačne karaktere i njihov položaj u društvu, ali ostavlja dosta mjesta za razmišljanje zbog opisa okruženja koji prate same karaktere i različite situacije u kojima se nalaze. Imanje Chatsworth u okrugu Derbyshire poslužilo je kao vjerna replika impozantnog imanja gospodina Darsija i georgijanski stil samog zdanja Pemberli.
Odlikuju ga hladne čiste linije i prozračnost, kao potpuni kontrast haosu kuće na selu u kojoj sa porodicom živi glavna junakinja Elizabet Benet.
The Grand Budapest Hotel
Neka podigne dva prsta svako ko bi volio da zaviri u proces razmišljanja i mozak Wes Anderson-a koji definitivno ne pripada ovoj planeti i ovom vremenu, a takvi su i njegovi filmovi.
The Grand Budapest Hotel nas, pored same radnje, kupuje uspomenom na prošla vremena, pastelnom sladoledastom paletom koja odmara oči i besprekornom simetrijom.
Prilikom stvaranja ovog filmskog seta, većina inspiracije potekla je iz austrijskih i čeških hotela. Veći prostori poput lobija (inače napušteni hol robne kuće) su interesantan miks klasičnog Art Nouveau i Art Deco-a. Interesantno je da je sami film pokrenuo lavinu novih hotela inspirisanih upravo ovim stilom.
Her
Snimanje ovog ostvarenja obavljalo se na dvije lokacije: u Los Anđelesu i u Šangaju. Kako je radnja filma smještena u budućnosti, cilj je bio unijeti grad u životni prostor pa se na stvarnim stanovima koji su izabrani kao mjesto snimanja mijenjala spoljašnja postavka stakala kako bi što više svjetlosti prolazilo i obavijalo sami prostor, kao i glavnog aktera u svim njegovim raspoloženjima.
Glavni dizajner K. K. Barett kaže da je inspiraciju za izuzetnu paletu boja pronašao u ostvarenju Red Desert reditelja Michelangelo Antonioni-a.
Komadi namještaja nisu birani slučajno i pojavljuju se sa svrhom opisivanja duševnih stanja karaktera – prisutne su samo trpezarijske stolice, još uvijek nije raspakovao svoje stvari jer je na taj način i dalje vezan sa prošlim životom, a u jednom momentu – na balkonu se pojavljuje četvrta trpezarijska stolica koja tako usamljena simbolizuje upravo njegovu usamljenost.
Eat Pray Love
Kao prvo, prevrćite očima na ovaj naslov – ostavili smo najlakše za sami kraj. Ovaj film nas vodi iz zgužvanog Njujorka, do zauvijek najšarmantnijeg Rima, preko vanredno zgužvane Indije, do ležernog Balija za savršeni kraj. Ukoliko po strani ostavimo cijeli put Džulije Roberts koja traži na svim ovim mjestima, živopisnost samih lokacija tjera nas da spakujemo kofere i krenemo na put (… iako nas pandemija gleda prezrivim „kako da ne“ pogledom).
Njen njujorški dom tipična je luksuzna i ukusno uređena kuća iz snova koja se nalazi u većini američkih filmova, ali je zato propali rimski stančić simpatija nad simpatijama, kombinovan sa dobrim vinom, pastom i najljepšim jezikom.
A što se tiče doma na Baliju, nećemo se buniti.
Sjajno smo se zabavili tokom sastavljanja ove watch liste. Nadamo se da vam je prijala ova promjena standardnog koncepta kao što je i nama.
Pišite nam utiske u komentarima, a ne ustručavajte se da ispišete neke nove predloge, kako bismo ih objedinili u novu listu – njih nikada dovoljno!